na obzorju snova

Dobrodošli na moj blog

20.02.2017.

CERAMIDA

Na pocetku mahale nase

stara kucica jos neda se

ceramidom odvajkada pokrivena

ni odzaka nema,iz ljubavi davno sagradjena

,

Rodilo se u njoj djece puno

sva ohrdana,proslo godina mnogo

dvije sobe,hamam i veranda mala

u budzaku furuna sa loncicima i mangala iskovana

,

Kad u posjetu musafir dodje

vrati vrijeme,suza sama podje

na duvaru sinija okacena

i pustecija za namaz ociscena

,

Moja nana uspomeene cuva

sama zivi,ali jos pogacu skuha

kad dodjem na kapiju nasu

pokucam halkom polahko na vrata

zacuje se njen glas,eto mene sacu

,

Ni suzu vise ne moze da pusti

ljubi mi lice,osjetim je u dusi

sjedi sinko na seciju ovu

gdje je rahmetli dedo pusio lulu svoju

,

Sjecas se kad nas je kuca puna bila

sad sam sama,nemam ni snahe ni sina

imam tebe jos unuka moga

ozeni bona Nizamu,komsije svoga

,

Cura je hairli kake na daleko nema

uvijek mi dodje kad se aksam sprema

namiri po kuci pa me sve pita

ima li nano sto jos novo

hoce li unuk dolaziti skoro

,

Ispuni mi sinko jos zelju ovu

kad preselim na Ahiret da se zahvalim Bogu

da zaiscem sevape za vas dvoje

da se ispuni dusa i srce moje

,

Nizama je ama samo tako fina

sabahom mi dodje,nalozi vatru kad je zima

popijemo kahvu sa rahatlukom iz fildzana

poklonila sam joj nakit svoj od merdzana.

,

........................................

,
11.02.2017.

Rodila me najljepsa zemlja

Rodila me Bosna zemlja

i jedna lijepa zena

koje vise nema,

o zemljo moja,

potomak sam onih

koji su otisli daleko

vratiti se vise nece

a ja hodam i gledam

gledam svukud oko sebe

istinu reci,nema sto da se krije

pola je tebe tako pusto

niko ne zna kako sutra

sunce nam prekriva smog i magla

iz prljavih dimnjaka termoelektrana

rijekom plovi otpad i nije vise zelena

kako je bilo u neka druga vremena

rijeke presusile u zimsko doba

nema ni snijega da se ko nekad topi

vjetar se usutio,ne puse niti rumori,

ali vi ne idite u nepoznati svijet

tamo nije nista vase,tamo ne mirise cvijet

tamo je neki drugi nepoznati svijet

tamo su tuge bolnije i gorcije

nudice vam bolji zivot ali nista nije tvoje,

ptice selice lete na jug u jesen

i nikad ne ostaju tamo zauvijek

hrabar si i gradi ovdje zivot svoj

ti mladi zivote,ovo je Bosna,

jedino mjesto na kome je cijeli svijet tvoj.

08.02.2017.

Saobica pjesnika

Noc je,

svijet spava

ulica usamljena

svjetiljka ugasena

vjetar odmara

pocinjem da pisem

slusam radio

napisao sam jednu rijec

ne mogu vise

javlja mi se moje djetinjstvo

pita me sjecam li se

jel ga pomalo zaboravljam

ne mogu da zamislim razdaljinu

i stanicu sa koje me je ispratio

glas koga vise ne cujem

zivim u sobici pjesnika

na zeljeznom krevetu spavam

umoran sam od prosjacenja

razdaljine od danas do sutra

na umornim ulicama

pod teskim koracima

ko crna macka

zivim svojih sedam zivota

sa krhkom nadom na kraju

slutim kakvom takvom

ljubavnom zagrljaju.

05.02.2017.

Arabeska

Nemoj mi pisati vise

da ti to kazem necujno

bole me tvoje rijeci

neka niko ne sazna

to se samo nas tice.

,

Proljece ce doci

jos desetine dana

i suma ce da ozeleni

ptica ce pjevati ptici

a mene nema ni u tvojoj prici.

,

Klonim se velikih rijeci

i sladunjavih ceznji

ne znam bas da su iskrene

veliki pjesnici su pisali pisma

kako pate a bas su neiskrena i smijesna.

,

Moja predivna arabesko

ti znas da si oduvijek takva

tim imenom sam te zvao

volio sam te beskrajno

drugo ime ljubavi nisam nikad dao.

31.01.2017.

Saka tuge

Volio bih da mogu

jednom da saznam

znace li ti ista moje rijeci

kad se sjecaju svega

kad je moja dusa gledala u tvoju

kad smo se drzali za ruke

bivali jedno drugom noc i sunce

umivali se vjetrom i kisom

dok gledam svoje dlanove

nagrizene neostvarenim zeljama

saku tuge rasipam sa Mont Everesta

razbacujem pepeo preostale ljubavi

nek iznikne na poljima u makovoj boji

da osjetis toplinu moje posvecenosti

sve sto je prezivjelo u meni

ne mogu vise da ga cuvam

disem samo kao pjesma

kao umiruca ptica u letu

da me ponovo sretnes

prepoznala me ne bi

sjecanja me nimalo ne bole

kada slusam ljeti cvrcke u travi

tad osjetim koliko smo daleko

i nije cudo sto smo danas sami.


Stariji postovi